Savremena medicina uz pomoc velikih farmaceutskih kompanija odlucila je koje kolicine vitamina C su potrebne ljudskom organizmu.
Kolicine vitamina C, koje svjetske zdravstvene organizacije i danas na zalost preporucuju, su sramno male i nemaju nikakvu terapeutsku moc. Kad vidite proizvod, bilo vocni sok ili vitaminski preparat, na kome pise: “Zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom C”, ili tekst slicnog sadrzaja, budite sigurni da konzumiranjem istoga necete dobiti dovoljno vitamina C ni za jedan sat, a kamoli za cijeli dan.
Svjetske zdravstvene organizacije su donijele, bez ikakvih medicinskih dokaza ili istrazivanja, normu po kojoj je ljudskom organizmu potrebno oko 60 miligrama vitamina C dnevno.
Danas je poznato da je covjek jedan od rijetkih sisara na zemlji koji ne proizvodi vitamin C u organizmu. Ako bi se uporedila tezina macke i covjeka i kolicina vitamina C koju macka sintetizira u organizmu, nama bi trebalo minimalno 1.8 grama, to jest 1800 miligrama vitamina C.
Gorilama, koje takodje ne proizvode vitamin C, i ciji je genetski kod skoro identican ljudskom, u zooloskim vrtovima se daje 5000 do 6000 miligrama dnevno! Postavlja se pitanje, odakle onda ideja da je ljudskom organizmu potrebno samo 60 miligrama?
Samo farmaceutske kompanije imaju korist od ovako male kolicine vitamina C koja se preporucuje. Nedostatak ovoga vitamina izaziva pojave mnogih zdravstvenih tegoba od kojih farmaceutske kuce prave mnogo vece profite prodajom sintetickih lijekova nego prodajom jeftinog i lako nabavljivog vitamina C.
Naravno da ideja dolazi od farmaceutskih kuca koje upravljaju skoro svim aspektima medicinske profesije. Ne mozemo kriviti ni ljekare ni apotekare za nepoznavanje potrebnih kolicina, posto informacije i literatura koju koriste je velikim dijelom rezirana farmaceutskim gigantima.
Ne pomaze ni cinjenica da je Dr Linus Pauling, dobitnik ne jedne, nego dvije Nobelove Nagrade, objavio knjigu o prednostima mega doza vitamina C, i dokazao naucno da velike kolicine vitamina C sprecavaju, lijece ili umanjuju posljedice mnogih bolesti.
Zvanicni mediji, koji su uveliko finansirani farmaceutskim kompanijama, ne pridaju nikakvu paznju Paulingovim i drugim istrazivanjima. Cak ni dokazi ortomolekularne medicine i nove generacije naucnika koji su novijeg datuma, ne nalaze mjesto u velikim i popularnim TV i radio stanicama i novinskim kucama. Ako pogledate ko su najveci oglasivaci, bit ce vam jasno. Televizija, radio i novine preplavljeni su reklamama proizvoda velikih farmaceutskih kompanija i normalno je da vlasnici medija nece objaviti nista sto bi moglo ugroziti najvece donatore.
Bilo kako bilo, potrebe ljudskog organizma za vitaminom C su mnogo vece nego sto to danas predlaze zvanicna medicina.
Cesto mojim pacijentima pored ostalih mjera preporucujem da uzimaju i velike kolicine vitamina C. Isto tako cesto dobijem odgovor, da ce odmah otici kupiti limune i narandze. Ovo je jos jedna zabluda u vezi sa vitaminom C. Vjeruje se da su limuni, narandze, paprike, kivi, nar, brusnica bogati vitaminom C. Potpuno pogresno. Ovi navedeni plodovi imaju vece kolicine vitamina C nego neka druge vrste voca i povrca. Sadrze i druge korisne elemente potrebne organizmu i svakako treba da budu dio zdrave ishrane, ali daleko od toga da su bogati vitaminom C.
Jedan cijeli limun sadrzi oko 50 miligrama vitamina C. Mojim pacijentima koji imaju problema sa cestim infekcijama urinarnog trakta, preporucujem izmedju 3000 i 6000 miligrama vitamina C dnevno. Znaci, trebali bi da uzimaju izmedju 60 i 120 cijelih limuna dnevno. Vrlo skupo i neprakticno.
Potrebno je koristiti vitamin C u suplementima. Nije bitno da li je vitamin u prasku, tabletama ili u tekucem stanju, bitna je kolicina.
Jos jedna od zabluda je da je prirodni vitamin C bolji od sintetickog, te se razni suplementi vitamina C prodaju po znatno visim cijenama uz naznaku “prirodni vitamin C”. Da se razumijemo, ne postoji vjestacki i prirodni vitamin C. Postoji samo vitamin C. Organizam ne pravi razliku. Ja licno volim bombonice sa ukusom narandze od kojih svaka sadrzi 500 miligrama vitamina C. Ukus narandze ne daje posebne prednosti, ja jednostavno volim ukus i to je sve. Kad nemam ovih, uzimam bezukusne tablete od po 1000 miligrama.
U Novembru 2010 godine otkriven mi je squamous tumor na vratu. Takodje mi je receno da je to samo sekundarni tumor i da je primarni negdje u grlu. Prepisan0 mi je 35 radijacija i 3 vrlo agresivne hemoterapije. Receno mi je da kad zavrsim sve radijacije i hemoterapije imam 50% sanse da zivim jos 5 godina i 50% sanse duze od toga. Interesantno je da se ja prije otkrica kancera nisam osjecao bolesnim niti sam imao ikakvih tegoba. Tumor je otkriven biopsijom, ultrazvukom i CT skaniranjem. Radijacije i hemoterapiju sam poceo, i prekinuo na vlastitu odgovornost. Tokom 3 nedelje koliko sam dugo isao na terapiju, prije nego sto sam potpisao u bolnici da ne zelim vise da se zracim, izgubio sam 16 kilograma. Radijacija mi je unistila culo ukusa i spalila pljuvacne zljezde. Udaljavam se od teme o vitaminu C, ali ima razloga i vidjecete zasto.
Vec sam ranije rekao da se ja nisam osjecao bolesnim kad su mi tumori otkriveni. Period od pocetka primanja radijacije i jos 5 mjeseci poslije moje odluke da prestanem da primam tretman, vjerovatno su bili najgori u mom zivotu. Hemoterapija koju sam primio zove se Cisplatin. Teski metal koji ostecuje bubrege i ostaje u organizmu vjerovatno zauvijek. Cisplatin je takodje pored radijacije uzrok gubitka cula ukusa. Pored mucnina i povracanja, gubitak cula ukusa je ono sto me je najvise pogodilo.
Samo osobe koje su imale problem gubitka cula ukusa znaju koje su muke osjetiti miris hrane, a ne osjecati apsolutno nikakav ukus. Jedno vrijeme osjecao sam teksturu hrane. Znao sam da jedem krastavac posto je hrskao u ustima, ili lignje posto su bile malo zilave. Poslije se i to izgubilo i imao sam osjecaj kao da zvacem plastelin, bez obzira sta sam pokusavao da jedem.
Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.
Interesantno da tokom svog tog vremena, osim prvobitnog soka kad mi je saopsteno, nisam imao strah od umiranja niti me mucila pomisao da imam dva tumora. Mucio me nedostatak cula ukusa i problemi sa gutanjem posto su mi usna duplja i jezik bili osteceni radijacijom i nisam proizvodio pljuvacku. Satima sam proucavao i citao po literaturi i internet forumima iskustva drugih pacijenata sa slicnim slucajevima kao moj. Stotine iskustava ljudi koji su imali radijacije usne duplje ili vrata i cije se culo ukusa nije vratilo nikad ili samo djelimicno poslije 8 ili 10 godina. Najbrze djelimicno vracanje ukusa o kojem sam procitao bilo je poslije dvije godine, i to je bio vrlo izolovan slucaj. Dovoljno informacija da padnete u depresiju kad pomislite da vise necete moci osjetiti ukus cevapcica, jagnjetine, jagoda, banane, salate, kafe itd itd. Cinjenica da sam osjetio mirise je samo pogorsavala situaciju.
Da se sad vratim na vitamin C. Cim mi je saopsteno da imam tumor i prije pocetka radijacije, poceo sam sa vecim dozama vitamina C. Prvo 5000 miligrama, pa 6000, pa 7000, svaki dan 1000 vise dok nisam dosao do 25000. 25 tableta od 1000 miligrama dnevno nije bilo bas prakticno. Htio sam da povecam na 50000 (1000 limuna), ali moj metabolizam je dosao do granice toleranicije i poceo sam da dobijam diareju. U Kitcheneru, gradu u kojem i danas zivim u Kanadi, moja supruga Mirjana, nasla je naturopatskog doktora koji je pristao da mi daje vitamin C intravenozno. Dr Michael Reid davao mi je 50000 miligrama vitamina C, svaki dan, direktno u venu.
Uzimanje ovako velikih kolicina vitamina C trajalo je tokom radijacije i jos 4 mjeseca poslije. Klinicki Centar za Kancer u Londonu, Ontario , gdje sam primao terapiju, takodje ima i stomatolosku kliniku koja prati pacijente kojima je zracena usna duplja. Svakih pet dana sam isao kod njih na kontrole da bi mi na vrijeme prepisali potrebne medikamente koji treba da ublaze posljedice radijacije, to jest da mi daju nesto za dezinfekciju rana koje radijacija izaziva. Kazem samo za dezinfekciju rana, a ne za saniranje, posto rane izazvane radijacijom pocnu da zarastaju tek tri nedelje posto se odradi zadnji tretman. Na veliko zaprepastenje zubarskog osoblja koje se svakodnevno susrece sa pacijentima koji imaju radijacije, ja nisam imao ni jedne jedine rane u usnoj duplji. Pljuvacne zlijezde i celije za okus su bile unistene, ali nije bilo krasti i rana kao sto je ocekivano. Ako znamo da Vitamin C podrzava proizvodnju kolagena, koji pomaze i ubrzava zarastanje bilo kakvih rana, nije tesko zakljuciti da je 50000 miligrama vitamina C koje sam dnevno primao, odigralo vaznu ulogu ovdje.
Da se vratimo culu ukusa i horor iskustvima drugih pacijenata kojima se culo ukusa djelimicno ili nikako nije vratilo ni poslije vise godina. Moje culo ukusa se pocelo vracati krajem petog mjeseca poslije prestanka radijacija, da bi se u potpunosti vratilo sedmi ili osmi mjesec. Pljuvacne zlijezde koje jedno vrijeme nisu proizvodile ni kap pljuvacke, do danas su se popravile oko 80%. Da li ovo ima veze sa megadozama vitamina C? Naravno. Uzimao sam i suplemente cinka i glutation u isto vrijeme, ali vitamin C je glavni nosilac mog ubrzanog oporavka.
Moj onkolog iz Klinickog Centra u Londonu, koji interesantno ima isto prezime kao i moj naturopatski doktor Reid, je odlucio da me ostavi na promatranju sljedecih pet godina, i pored toga sto sam na svoju ruku prekinuo njihov tretman. Svaka tri mjeseca u London na kontrole. Ako do sada nisam uspio da vas ubijedim u korisnost vitamina C, saslusajte ovo. Ni na jednoj od kontrola nije mi nadjen ni trag od tumora. 19. Oktobar 2012. nekoliko dana prije nego sam poceo da pisem ovaj clanak, bila mi je zadnja kontrola i sljedece su pomaknute na svakih 6 mjeseci, posto nema tragova tumora.
(DOPUNA: Posljednja kontrola 02. Janura 2015, nema tragova tumora.Takodje stomatoloskom osoblju iste kancer klinike nije jasno da mi se zubi ne kvare i pored toga sto odbijam da dnevno koristim florid zele koji se daje svim pacijentima kojima je ozracena vilica) Na zadnjoj kontroli u Janurau 2015. doktor mi je rekao da se tumor koji sam ja imao vrati u 50% slucajeva u prve dvije godine, a ako se ne vrati poslije trece godine, onda se uglavnom ne vrati nikad vise. Ja sam trenutno u cetvrtoj godini bez tumora. Za svaki slucaj kontrolista ce me jos 18 mjeseci. Slijedeca kontrola je u Junu 2015.
Intravenozno uzimanje vitamina C sam postepeno poceo da smanjujem sa svakog dana na 3 puta sedmicno, pa onda na dva i tako dalje. Sada tu kolicinu uzimam samo jednom mjesecno, ali i dalje uzimam dnevno izmedju 5000 i 10000 miligrama oralno.
Pisacu jos na ovom web sajtu o prednostima vitamina C i nacinu na koji djeluje, ali ne dajte se zbuniti ako vam ljekar ili apotekar kazu da doze koje vam preporucujem mogu izazvati probleme, kamence i ostale apsolutno netacne i nedokazane negativne posljedice.
U istoriji covjecanstva nikad nije bio ni jedan slucaj trovanja ili overdoziranja vitaminom C. Sudovi su puni tuzbi protiv farmaceutskih kompanija za proizvode koji se i danas nalaze u prodaji i dokazano donose vise stete nego koristi.
Dnevno uzimanje velikih doza vitamina C ce sprijeciti ili uveliko smanjiti potrebu za uzimanjem sintetickih lijekova.
Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.
