Limun, Kupus I Paprika Ubijaju Helikobakter

Naučnici s Instituta za rak Dana Farber pregledali su nekoliko kliničkih istraživanja i ustanovili da je visoka koncentracija bakterije Helicobacter pylori povezana s niskom koncentracijom vitamina C u krvi i želudačnom soku. Ova bakterija se povezuje s pojavom adenokarcinoma želuca, tvrde američki naučnici u časopisu Indian Journal of Pharmacology. Hronična infekcija bakterijom H. pylori poznat je faktor rizika za nekoliko oblika karcinoma želuca, ali još nije definisan mehanizam koji doprinosi razvoju karcinoma. Gotovo polovina svetske populacije inficirana je ovom bakterijom, a karcinom želuca jedan je od vodećih uzroka smrti od karcinoma. Visoka koncentracija vitamina C ne može izlečiti infekciju, nego je sprečiti, kao i sprečiti reinfekciju, i zbog toga ovaj vitamin treba uzimati u povećanoj koncentraciji preventivno. Pacijentima zaraženima ovom bakterijom savetuje se da osim konvencionalne terapije započnu i s unosom dodatih količina vitamina C. Vitamina C u velikim količinama ima u agrumima, peršunu, paprici, papaji, kupusu i kiselom kupusu…

Vitamin C – Istina i Zablude

Savremena medicina uz pomoc velikih farmaceutskih kompanija odlucila je koje kolicine vitamina C su potrebne ljudskom organizmu.

Kolicine vitamina C, koje svjetske zdravstvene organizacije i danas na zalost preporucuju, su sramno male i nemaju nikakvu terapeutsku moc. Kad vidite proizvod, bilo vocni sok  ili vitaminski preparat, na kome pise: “Zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom C”,  ili tekst slicnog sadrzaja, budite sigurni da konzumiranjem istoga necete dobiti dovoljno vitamina C ni za jedan sat, a kamoli za cijeli dan.

Svjetske zdravstvene organizacije su donijele, bez ikakvih medicinskih dokaza  ili istrazivanja, normu po kojoj je ljudskom organizmu potrebno oko 60 miligrama vitamina C dnevno.

Danas je poznato da je covjek  jedan od rijetkih sisara na zemlji koji ne proizvodi vitamin C u organizmu. Ako bi se uporedila tezina macke i covjeka i kolicina vitamina C koju macka sintetizira u organizmu, nama bi trebalo minimalno 1.8 grama, to jest 1800 miligrama vitamina C.

Gorilama, koje takodje ne proizvode vitamin C, i ciji je genetski kod skoro identican ljudskom, u zooloskim vrtovima se daje 5000 do 6000 miligrama dnevno! Postavlja se pitanje, odakle onda ideja da je ljudskom organizmu potrebno samo 60 miligrama?

Samo farmaceutske kompanije imaju korist od ovako male kolicine vitamina C koja se preporucuje. Nedostatak ovoga vitamina izaziva pojave mnogih zdravstvenih tegoba od kojih farmaceutske kuce prave mnogo vece profite prodajom sintetickih lijekova nego prodajom jeftinog i lako nabavljivog vitamina C.

Naravno da ideja dolazi od farmaceutskih kuca koje upravljaju skoro svim aspektima medicinske profesije. Ne mozemo kriviti ni ljekare ni apotekare za nepoznavanje potrebnih kolicina, posto informacije i literatura koju koriste je velikim dijelom rezirana farmaceutskim gigantima.

Ne pomaze ni cinjenica da je Dr Linus Pauling, dobitnik ne jedne, nego dvije Nobelove Nagrade, objavio knjigu o prednostima mega doza vitamina C, i dokazao naucno da velike kolicine vitamina C sprecavaju, lijece ili umanjuju posljedice mnogih bolesti.

Zvanicni mediji, koji su uveliko finansirani farmaceutskim kompanijama, ne pridaju nikakvu paznju Paulingovim i drugim istrazivanjima. Cak ni dokazi ortomolekularne medicine i nove generacije naucnika koji su novijeg datuma, ne nalaze mjesto u velikim i popularnim  TV i radio stanicama i novinskim kucama. Ako pogledate ko su najveci oglasivaci, bit ce vam jasno.  Televizija, radio i novine preplavljeni su reklamama proizvoda velikih farmaceutskih kompanija i normalno je da vlasnici medija nece objaviti nista sto bi moglo ugroziti najvece donatore.

Bilo kako bilo, potrebe ljudskog organizma za vitaminom C su mnogo vece nego sto to danas predlaze zvanicna medicina.

Cesto mojim pacijentima pored ostalih mjera preporucujem da uzimaju i velike kolicine vitamina C. Isto tako cesto dobijem odgovor, da ce odmah otici kupiti limune i narandze. Ovo je jos jedna zabluda u vezi sa vitaminom C. Vjeruje se da su limuni, narandze, paprike, kivi, nar, brusnica bogati vitaminom C. Potpuno pogresno. Ovi navedeni plodovi imaju vece kolicine vitamina C nego neka druge vrste voca i povrca. Sadrze i druge korisne elemente potrebne organizmu i svakako treba da budu dio zdrave ishrane, ali daleko od toga da su bogati vitaminom C.

Jedan cijeli limun sadrzi oko 50 miligrama vitamina C. Mojim pacijentima koji imaju problema sa cestim infekcijama urinarnog trakta, preporucujem izmedju 3000 i 6000 miligrama vitamina C dnevno. Znaci, trebali bi da uzimaju izmedju 60  i 120 cijelih limuna dnevno. Vrlo skupo i neprakticno.

Potrebno je koristiti vitamin C u suplementima. Nije bitno da li je vitamin u prasku, tabletama ili u tekucem stanju, bitna je kolicina.

Jos jedna od zabluda je da je prirodni vitamin C bolji od sintetickog, te se razni suplementi vitamina C prodaju po znatno visim cijenama uz naznaku “prirodni vitamin C”. Da se razumijemo, ne postoji vjestacki i prirodni vitamin C. Postoji samo vitamin C. Organizam ne pravi razliku.  Ja licno volim bombonice sa ukusom narandze od kojih svaka sadrzi  500 miligrama vitamina C. Ukus narandze ne daje posebne prednosti, ja jednostavno volim ukus i to je sve.  Kad nemam ovih, uzimam bezukusne tablete od po 1000 miligrama.

U Novembru 2010 godine otkriven mi je squamous tumor na vratu. Takodje mi je receno da je to samo sekundarni tumor i da je primarni negdje u grlu. Prepisan0 mi je 35 radijacija i 3 vrlo agresivne hemoterapije. Receno mi je da kad zavrsim sve radijacije i hemoterapije imam 50% sanse da zivim jos 5 godina i 50% sanse duze od toga. Interesantno je da se ja prije otkrica kancera nisam osjecao bolesnim niti sam imao ikakvih tegoba. Tumor je otkriven biopsijom, ultrazvukom i CT skaniranjem.  Radijacije i hemoterapiju sam poceo, i prekinuo na vlastitu odgovornost. Tokom 3 nedelje koliko sam dugo isao na terapiju, prije nego sto sam potpisao u bolnici da ne zelim vise da se zracim, izgubio sam 16 kilograma. Radijacija mi je unistila culo ukusa i spalila pljuvacne zljezde.  Udaljavam se od teme o vitaminu C, ali ima razloga i vidjecete zasto.

Vec sam ranije rekao da se ja nisam osjecao bolesnim kad su mi tumori otkriveni. Period od pocetka primanja radijacije i jos 5 mjeseci poslije moje odluke da prestanem da primam tretman, vjerovatno su bili najgori u mom zivotu. Hemoterapija koju sam primio zove se Cisplatin. Teski metal koji ostecuje bubrege i ostaje u organizmu vjerovatno zauvijek. Cisplatin je takodje pored radijacije uzrok gubitka cula ukusa.  Pored mucnina i povracanja, gubitak cula ukusa je ono sto me je najvise pogodilo.

Samo osobe koje su imale problem gubitka cula ukusa znaju koje su muke osjetiti miris hrane, a ne osjecati apsolutno nikakav ukus. Jedno vrijeme osjecao sam teksturu hrane. Znao sam da jedem krastavac posto je hrskao  u ustima, ili lignje posto su bile malo zilave. Poslije se i to izgubilo i imao sam osjecaj kao da zvacem plastelin, bez obzira sta sam pokusavao da jedem.
Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

Interesantno da tokom svog tog vremena, osim prvobitnog soka kad mi je saopsteno,  nisam imao strah od umiranja niti me mucila pomisao da imam dva tumora. Mucio me nedostatak cula ukusa i problemi sa gutanjem posto su mi usna duplja i jezik bili osteceni radijacijom i nisam proizvodio pljuvacku. Satima sam proucavao i citao po literaturi i internet forumima iskustva drugih pacijenata sa slicnim slucajevima kao moj. Stotine iskustava ljudi koji su imali radijacije usne duplje ili vrata i cije se culo ukusa nije vratilo nikad ili samo djelimicno poslije 8 ili 10 godina. Najbrze djelimicno vracanje ukusa o kojem sam procitao bilo je poslije dvije godine, i to je bio vrlo izolovan slucaj. Dovoljno informacija da padnete u depresiju kad pomislite da vise necete moci osjetiti ukus cevapcica, jagnjetine, jagoda, banane, salate, kafe itd itd. Cinjenica da sam osjetio mirise je samo pogorsavala situaciju.

Da se sad vratim na vitamin C. Cim mi je saopsteno da imam tumor i prije pocetka radijacije, poceo sam sa vecim dozama vitamina C. Prvo 5000 miligrama, pa 6000, pa 7000, svaki dan 1000 vise dok nisam dosao do 25000.  25 tableta od 1000 miligrama dnevno nije bilo bas prakticno. Htio sam da povecam na 50000 (1000 limuna), ali moj metabolizam je dosao do granice toleranicije i poceo sam da dobijam diareju. U Kitcheneru, gradu u kojem i danas zivim u Kanadi, moja supruga Mirjana, nasla je naturopatskog doktora koji je pristao da mi daje vitamin C intravenozno. Dr Michael Reid davao mi je 50000 miligrama vitamina C, svaki dan, direktno u venu.

Uzimanje ovako velikih kolicina vitamina C trajalo je tokom radijacije i jos 4 mjeseca poslije.  Klinicki Centar za Kancer u Londonu, Ontario , gdje sam primao terapiju, takodje ima i stomatolosku kliniku koja prati pacijente kojima je zracena usna duplja. Svakih pet dana sam isao kod njih na kontrole da bi mi na vrijeme prepisali potrebne medikamente koji treba da ublaze posljedice radijacije, to jest da mi daju nesto za dezinfekciju rana koje radijacija izaziva. Kazem samo za dezinfekciju rana, a ne za saniranje, posto rane izazvane radijacijom pocnu da zarastaju tek tri nedelje posto se odradi zadnji tretman. Na veliko zaprepastenje zubarskog osoblja koje se svakodnevno susrece sa pacijentima koji imaju radijacije, ja nisam imao ni jedne jedine rane u usnoj duplji. Pljuvacne zlijezde i celije za okus su bile unistene, ali nije bilo krasti i rana kao sto je ocekivano. Ako znamo da Vitamin C podrzava proizvodnju kolagena, koji pomaze i ubrzava zarastanje bilo kakvih rana, nije tesko zakljuciti da je 50000 miligrama vitamina C koje sam dnevno primao, odigralo vaznu ulogu ovdje.

Da se vratimo culu ukusa i horor iskustvima drugih pacijenata kojima se culo ukusa djelimicno ili nikako nije vratilo ni poslije vise godina.  Moje culo ukusa se pocelo vracati krajem petog mjeseca poslije prestanka radijacija, da bi se u potpunosti vratilo sedmi ili osmi mjesec.  Pljuvacne zlijezde koje jedno vrijeme nisu proizvodile ni kap pljuvacke, do danas su se popravile oko 80%. Da li ovo ima veze sa megadozama vitamina C? Naravno. Uzimao sam i suplemente cinka i glutation u isto vrijeme, ali vitamin C je glavni nosilac mog ubrzanog oporavka.

Moj onkolog iz Klinickog Centra u Londonu, koji interesantno ima isto prezime kao i moj naturopatski doktor Reid, je odlucio da me ostavi na promatranju sljedecih pet godina, i pored toga sto sam na svoju ruku prekinuo njihov tretman. Svaka tri mjeseca  u London na kontrole.  Ako do sada nisam uspio da vas ubijedim u korisnost vitamina C, saslusajte ovo. Ni na jednoj od kontrola nije mi nadjen ni trag od tumora. 19. Oktobar 2012. nekoliko dana prije nego sam poceo da pisem ovaj clanak, bila mi je zadnja kontrola i sljedece su pomaknute na svakih 6 mjeseci, posto nema tragova tumora.

(DOPUNA: Posljednja kontrola 02. Janura 2015, nema tragova tumora.Takodje stomatoloskom osoblju iste kancer klinike nije jasno da mi se zubi ne kvare i pored toga sto odbijam da dnevno koristim florid zele koji se daje svim pacijentima kojima je ozracena vilica) Na zadnjoj kontroli u Janurau 2015. doktor mi je rekao da se tumor koji sam ja imao vrati u 50% slucajeva u prve dvije godine, a ako se ne vrati poslije trece godine, onda se uglavnom ne vrati nikad vise. Ja sam trenutno u cetvrtoj godini bez tumora. Za svaki slucaj kontrolista ce me jos 18 mjeseci. Slijedeca kontrola je u Junu 2015.

Intravenozno uzimanje vitamina C sam postepeno poceo da smanjujem sa svakog dana na 3 puta sedmicno, pa onda na dva i tako dalje.  Sada tu kolicinu uzimam samo jednom mjesecno, ali i dalje uzimam dnevno izmedju 5000 i 10000 miligrama oralno.

Pisacu jos na ovom web sajtu o prednostima vitamina C i nacinu na koji djeluje,  ali ne dajte se zbuniti ako vam ljekar ili apotekar kazu da doze koje vam preporucujem mogu izazvati probleme, kamence i ostale apsolutno netacne i nedokazane negativne posljedice.

U istoriji covjecanstva nikad nije bio ni jedan slucaj trovanja ili overdoziranja vitaminom C. Sudovi su puni tuzbi protiv farmaceutskih kompanija za proizvode koji se i danas nalaze u prodaji i dokazano donose vise stete nego koristi.

Dnevno uzimanje velikih doza vitamina C ce sprijeciti ili uveliko smanjiti potrebu za uzimanjem sintetickih lijekova.
Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

Vitamin C

Linus Pauling i vitamin C

Dio službene medicine smišljeno zapostavlja vitamin C, jer ga se ne može patentirati, pa stoga ni zaraditi na njemu.

Vrijednost vitamina C kao izuzetno korisnog sredstva u prevenciji i liječenju mnogih bolesti je odavno poznata.

Međutim o njemu najčešće razmišljamo kao o sredstvu za olakšavanje simptoma gripe i prehlade.

Zašto je vitamin C tako degradiran i marginaliziran?

Odgovor je jednostavan: učinkovit je znatno više nego što bi trebao biti i stoga neisplativ (po mišljenju onih koji prodaju skupe patentirane lijekove).

Na temelju takvog načina razmišljanja rijetko koji liječnik preporučit će vam da u redovnu terapiju uvrstite vitamin C.

Međutim visoke doze ovog vitamina su upravo ono što bi liječnici prvenstveno i trebali uključiti u tretman mnogih bolesti.

Ljekovita svojstva vitamina C

Vitamin C ili askorbinska kiselina jedan je od najviše istraživanih vitamina u svijetu.

Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi, a osim što jača otpornost organizmaprema virusnim i baterijskim infekcijama, djeluje protiv alergija, bolesti dišnih putova i niza drugih oboljenja.

Također, igra značajnu ulogu u stvaranju kolagena – proteina neophodnog za regeneraciju tkiva,krvnih žila, kostiju i zuba te za zdrav i mladolik izgled kože.

Otkriće vitamina C možemo zahvaliti mađarskom fiziologu Albertu Szent-Györgyiju, koji je za taj sjajan doprinos ljudskom zdravlju 1937. dobio Nobelovu nagradu.

Između brojnih uglednih znanstvenika koji su se bavili istraživanjima vezanima uz djelotvornost C vitamina, valja istaknuti dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga (1901.-1994.) američkog kemičara i biokemičara, dobitnika 50 počasnih doktorata.

Pauling je općenito bio velik pobornik zdravog i kvalitetnog življenja, a od sedamdesetih godina prošlog stoljeća postaje glasovit kao strastven zagovornik megadoza vitamina C u prevenciji i liječenju mnogih bolesti te u cilju produženja životnog vijeka.

Pritom valja imati u vidu da Pauling nikada nije tvrdio da je vitamin C univerzalan lijek za sve, nego se zalagao za njegov pojačan unos pri liječenju u kombinaciji s ostalim prirodnim lijekovima.

Te postavke detaljno je iznio u knjigama ”Vitamin C i prehlada”, ”Kako živjeti dulje i osjećati se bolje”, te u knjizi ”Rak i vitamin C”.

Prema Paulingu, kao i prema kasnije provedenim istraživanjima, terapija povećanim unosom vitamina C pomaže kod stresa.

Nadalje, doza od šest grama na dan, pokazala se korisnom kod oboljelih od shizofrenije a visoke doze vitamina C u kombinaciji s B-kompleksom, mogu prilično pridonijeti uspješnosti liječenju ovisnosti o drogama.
Pauling je smatrao da vitamin C može pomoći u liječenju:

  • gripe, viroze i prehlade
  • bronhitisa
  • astme i alergije
  • srčanih bolesti
  • povišenog kolesterola
  • dijabetesa
  • glaukoma i mrene
  • urinarnih infekcija
  • karcinoma
  • stresa

 

Njegove tvrdnje da vitamin C osim u prevenciji i liječenju prehlade, može znatno pridonijeti i liječenju težih oboljenja, poput bolesti srca i krvnih žila, raka pa i AIDS-a, bile su i ostale predmetom brojnih prijepora, izazvavši prilično ogorčenje medicinske struke.

Razloge takve reakcije teško je dokučiti, budući da terapija megadozama vitamina C praktički nema ozbiljnijih nuspojava od mučnine ili proljeva (pri čemu je dovoljno smanjiti dozu).

Pauling još tijekom svog života stekao je reputaciju znanstvenika koji živi desetljećima ispred svog vremena. Zahvaljujući tome uvršten je na listu najvećih znanstvenika prošlog stoljeća.

Na temelju toga mogli bismo zaključiti da njegove revolucionarne zamisli imaju više smisla nego što to tvrdi farmaceutska industrija.

Preniska preporučena doza

Prema njegovim saznanjima, želimo li dugoročno očuvati zdravlje i vitalnost, morali bismo znatno povećati dnevni unos C vitamina.

Pauling je dnevno uzimao i do 18 grama C vitamina, a kad je već spomenutog nobelovca Alberta Szent-Györgyija upitao za mišljenje o optimalnoj dozi, dobio je sljedeći odgovor: ”Tvrdim da se askorbinska kiselina može uzimati neograničeno bez imalo opasnosti”.

Međutim, službeno su preporučene doze skromnih 75 mg za žene i 90 mg za muškarce, što znači da koristimo samo djelić njegovih ljekovitih svojstava ako se držimo tih preporuka.

Srećom, nisu svi liječnici ni pacijenti ove preporuke uzeli zdravo za gotovo, pa danas mnogi smatraju da je za prevenciju bolesti nužno uzimati između 500 i 1000 mg vitamina C na dan.

Iz tog razloga na tržištu imamo vitamin C u obliku tableta od 500 i 1000 mg.

Naravno, riječ je samo o službeno odobrenim dozama, jer je neslužbeno, u skladu s brojnim istraživanjima i svakodnevnom praksom, moguće uzimati i znatno veće količine.

 

Zanimljivosti o vitaminu C

Najviše vitamina C sadrži paprika, šipak, višnja acerola, zeleno lisnato povrće, kivi, brokula, jagode i papaja.

Mišljenje da se vitamin C kuhanjem gubi samo je djelomice točno. Naime, kuhanjem postižemo temperaturu od 100 °C, a vitamin C raspada se tek na temperaturi od 190 °C, koju možemo postići tek prženjem hrane.

Ako ste ljubitelj čaja s limunom, zacijelo će vas razveseliti činjenica da ne morate čekati da se vaš omiljeni napitak smlači kako biste u njega iscijedili limun. Nazdravlje!

Enzim: superoksidizmutaze

Ispostavilo se da dužina života životinja i čoveka direktno zavisi od urođene aktivnosti enzima superoksidizmutaze (SOD).

Nažalost, aktivnost ovog enzima se ne može regulisati spolja jer je genetski programirana. Ipak, na SOD odlazi svega 70% aktivnosti koje su usmerene na neutralizaciju opasnih kiseoničkih radikala.

Preostalih 30% odlazi na takozvane antioksidanse, čiji nivo može da se reguliše pomoću biološki aktivnih preparata. To su vitamini E, beta karoten, mikroelementi cink i selen i dr.

Vitamini i kuvanje

Čak liječnici ovisnici o kuhanoj hrani priznaju da mnogi vitamini uništeni vatrom, posjeduju bakterijalne osobine. Zbog toga životinje koje se hrane na smetlištima nisu ni blizu toliko podložne zarazama kao ljudi.

  • Ne znamo koliko tijelu treba bilo kojeg elementa u hrani.
  • Ne znamo još uvijek koji sve elementi sudjeluju u građi i funkcijama ljudskog tijela.
  • Ne znamo jesu li otkriveni svi vitamini.
  • Ne znamo ima li i drugih neočekivanih prehrambenih čimbenika u hrani, koji su isto tako bitni kao i oni poznati.

Vitamin C: Pauling

Paulingu su desetljećima njegovi kolege prigovarali da vitaminom C samo proizvodi bubrežne kamence i loš urin. Taj je američki biokemičar uspio svojim kritičarima dokazati da 85 posto dodatno davanog vitamina C ostaje u tijelu, a samo se 15 posto izlučuje urinom. Na taj način organizam stalno raspolaže velikom zalihom vitamina C, a ne stvaraju se ni bubrežni kamenei. Naprotiv – funkcija bubrega se unošenjem mnogo vitamina C znatno poboljšava. Pauling je dalje ustanovio da poslije redovitog uzimanja velikih količina vitamina C nije patio ni od prehlada ni od probavnih smetnji.

Sve što morate da znate o vitaminima i mineralima…

Nedovoljan unos nekog vitamina ili minerala može organizam izbaciti iz ravnoteže i prouzrokovati i neke zdravstvene probleme. Kako biste to sprečili donosimo popis vitamina i minerala i listu namirnica koje vam ih mogu pružiti u dovoljnoj količini

Vitamini i minerali su preko potrebni za zdravo funkcionisanje organizma jer učestvuju u različitim biohemijskim procesima. Budući da ih naše telo ne može samo sintetizirati, moramo ih unositi u organizam hranom ili

dodacima (suplementima).

Nedostatak vitamina i minerala često dovodi do bolesti, ali i prevelik unos može imati negativan efekat.

Vitamine delimo u dve grupe:

1. vitamini topivi u mastima (A, D, E i K vitamin)

2. vitamini topivi u vodi (vitamin C, skupina vitamina B, folna kiselina)

– Vitamini topivi u mastima mogu se dugo zadržati u organizmu i nakupljaju se u njemu pa ih treba oprezno uzimati da ne dođe do hipervitaminoze.

– Vitamini topivi u vodi ne mogu se značajno uskladištiti u organizmu, brzo se izlučuju i rok trajanja im je kraći pa ih moramo svakodnevno uzimati hranom.

 

Koje namirnice sadrže potrebne vitamine?

Vitamin B1: integralne žitarice, testenina i hleb, kvasac, mleko, jetra, riba,

prečurke, povrće, voće, orasi, bademi, soja, smeđi pirinač

Vitamin B2: mleko i mlečni proizvodi, meso, jetra, soja, žitarice, razno voće i povrće

Vitamin B3: kvasac, kikiriki, meso, riba, jetra, cela zrna žitarica

Vitamin B6: meso, jetra, kvasac, riba, grašak, spanać, sočivo, soja, jaja, banane, kikiriki

Vitamin B12: jetra, bubreg, školjke, riba, jaja, mleko, sirevi

Vitamin C: šipak, paprika, kelj, brokoli, spanać, prokelj, kiseli kupus,

paradajz, pomorandža, limun, crna ribizla, jagode, mandarine

“Iako su u organizmu potrebni u vrlo malim količinama, naučnici smatraju da su minerali čak i važniji od vitamina”

Vitamin A: jetra, sir, punomasno mleko, morska riba, šargarepa, peršun, spanać, kelj, brokoli, endivija, dinje, marelice

Vitamin D: riblje ulje, riba, mleko i mlečni proizvodi, žumance, kvasac, jetra

Vitamin E: biljna ulja, suncokretovo ulje, bademi, kikiriki, jaja, mleko, pšenične klice, različito voće i zeleno lisnato povrće

Iako su u organizmu potrebni u vrlo malim količinama, poneki naučnici smatraju da su minerali čak i važniji od vitamina, jer telo može da sintetiše i neke vitamine, ali nijedan mineral.

Minerali su nosioci životnih funkcija, neobično važni za biohemijske procese. Za normalan rad organizma potrebno je oko osamnaest zasad poznatih minerala.

Koje namirnice sadrže potrebne minerale?

Folna kiselina: jetra, bubrezi, zeleno lisnato povrće, kvasac, orasi – Bakar: suncokret, kikiriki, soja, kvasac, bademi, susam, grašak

Cink: ostrige, govedina, sir, soja, tunjevina, pivski kvasac

Kobalt: školjke, riba, crveno meso, mleko, soja

Mangan: raž, ječam, spanać, grašak, zelena salata, zob

Fluor: pirinač, luk, soja, spanać, krompir, kelj, mleko

Natrijum: usoljene namirnice

Gvođže: zob, grašak, soja, ostrige, goveđa i teleća jetra

Jod: bakalar, haringa, školjke, rakovi

Magnezijum: lisnato povrće, bademi, smeđi pirinač, zob

Kafa, mleko i Vitamin B12

U kafi nema nikakvih zdravih sastojaka i ona služi samo kao sredstvo za stimulaciju, za trošenje unutrašnjih rezervi tela, posle čega se osećamo još umorniji i željniji da uzmemo sledeću dozu. U stvari formula zavisnosti je ista kao i kod jos jacih droga poput heroina. Kafa nije ništa drugo nego slaba droga koju čovek izima čiste savesti, jer to čini i većina čovečanstva. Sve to ima jako negativno psihofarmakolosko delovanje na um i karakter pored unistavanja zdravlja,
posle njenog delovanja smo jos umorniji, i ulazimo u zacarani krug sa sve vecom konzumacijom i zavisnoscu.

Kofein povišava nivo adrenalina u krvi što dovodi do masivnog povećanja nivoa holesterola, i to na kraju ima kao posledicu arteriosklerozu s pratećom prezakiseljenošću. Zrna kafe su tako otrovna da se prilikom gajenja kafe prikupljaju s tla da se same biljke kafe ne bi zatrovale. Čak i u slučaju da se zrno kafe oslobodi kofeina, ostali otrovi i kiseline ostaju, pri cemu se u kafi sada nalaze jos i dodatne kiseline kojima se kofein uklanja i koje su sada u zrnima zauzele mesto koje je on imao.

Ako već želite da nešto pijete, onda pijte kafu od ječma i cikorije s mlekom od badema, ječma ili rize eventualno s malo melase ili stevije, na kraju obroka. Jos jednom zelim da vas upozorim da je vecina soje nezavisno od deklaracije (kancerogena) genski manipulisana. Isto morate izbegavati takva biljna mleka koji imaju dodat kalcijum i vitamin B12. I kakao je nezdrav, jer sadrži sastojke iz porodice kofeina, ali malo manje nego kafa. Osim toga mogu se u prodavnicama zdrave hrane dobiti “čokoladni” namazi bez kakaa i mleka npr od badema i drugih oraha, kao zamena za Nutellu ako već s vremena na vreme želite da pojedete nešto slatko. Ako pijete zeleni ili crni indijski čaj dobijate otrovne teine, tako da su uprkos nekim dobrim sastojcima skoro jednako štetni kao i kafa, jedino sto ne zakiseljavaju telo kao ona. Ali i to je relativno kada uzmemo da je vecina otrovnog zelenog caja prosla jos kroz kroz posebno unistavajucu vrstu vrenja koja pravi dodatne otrove.

Vitamin C

Važnost prirodnih vitamina i minerala je dobro poznata.

Optimalan i uravnotežen unos vitamina, minerala i ostalih nutrijenata osigurava zdravlje i vitalnost organizma.

Kada je riječ o vitaminima, svi su od podjednake važnosti, a svaki od njih je zadužen za određenu funkciju u organizmu.

Jedan od najcjenjenijih i najproučavanijih je vitamin C.

Prva i najčešća asocijacija vezana uz ovaj vitamin je njegovo djelovanje na gripu i prehladu, no njegovi pozitivni učinci na organizam daleko su veći od toga.

Vitamin C prvi je otkrio i opisao mađarski biokemičar i nobelovac dr.Albert Szent-Gyorgyi, koji je za ovo izuzetno otkriće 1937. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu.

Ovaj višestruko koristan vitamin igra vrlo važnu ulogu u mnogim f unkcijama organizma.

Ljekovita svojstva vitamina C

Vitamin C je snažan imunostimulator i velik saveznik u borbi protiv virusnih i bakterijskih infekcija.

Kao moćan antioksidans sposoban je neutralizirati štetne slobodne radikale i tako doprinijeti čišćenju organizma od toksina i teških metala.

Primjerice, od velike je pomoći u neutralizaciji nitrozamina, potencijalno opasne i kancerogene tvari prisutne u suhomesnatim proizvodima.

Uspješno pomaže u apsorpciji željeza iz hrane.

Potreban je za sintezu kolagena, prirodnog proteina koji je odgovoran za strukturu kože, mišića, kostiju, tetiva i ligamenata.

Važan je i u procesu zacjeljivanja rana, jer je stvaranje kolagena neophodno za regeneraciju oštećenih površina kože.

Doprinosi zdravlju zuba i desni, sprečava krvarenje desni i pojavu skorbuta.

Izuzetno povoljno djeluje na dobre bakterije u našim crijevima, a istovremeno pospješuje uništavanje štetnih bakterija i virusa.

Istraživanja svjedoče da vitamin C može smanjiti rizik od nekolikih vrsta raka, kao i srčanih oboljenja.

S obzirom na to da je prirodni antihistaminik, značajna je i njegova uloga u borbi protiv alergija i bolesti dišnih putova.

U suradnji s folnom kiselinom i vitaminom B12 potiče proizvodnju crvenih krvnih stanica, čija je zadaća prijenos kisika iz pluća u sve dijelove tijela.

Najvažnije funkcije vitamina C:

jača imunološki sustav
čuva zdravlje srca i krvnih žila
pomaže u zacjeljivanju rana
čisti organizam od toksina i teških metala pomaže u borbi protiv astme i alergija održava zdravlje zubi i kostiju
ublažava stres
suzbija inf ekcije urinarnog trakta pospješuje apsorpciju željeza
čuva vid i oči
pomaže u razgradnji kolesterola
regulira rad hormona

Važnost prirodnog vitamina C

U današnje vrijeme tržište je preplavljeno umjetnim inačicama važnih vitamina i minerala.

Zabrinjava i manjak svijesti o razlici između prirodnih i sintetičkih vitaminskih pripravaka.

Vitamin C se često naziva i askorbinska kiselina, što dovodi do njihovog poistovjećivanja.

No, važno je naglasiti da je askorbinska kiselina samo dio prirodnog vitamina C, koji u svom sastavu ima i druge korisne sastojke; bioflavonoide, rutin, tirozinazu, co-enzime.

Svi oni zajedno stvaraju vrijednost vitamina C i pridonose njegovim pozitivnim učincima na organizam.

Upravo spomenuti sastojci tvore razliku između prirodnog i sintetičkog vitamina C, koji nije ništa drugo nego kemijski sintetizirana askorbinska kiselina.

Osim toga što sintetička askorbinska kiselina nije istovjetna vitaminu C dobivenom iz prirodnih izvora, postoji još jedan upozoravajući podatak.

Najveći proizvođač askorbinske kiseline je Kina, a čak 90% iste se proizvodi iz GMO kukuruza. Nije li to sasvim dovoljno za oprez i sumnju u zdravstvene dobrobiti sintetičkog vitamina C ?

Prirodni izvori vitamina C

Najizdašniji prirodni izvori vitamina C su voće i povrće.
Od voća bogatog ovim dragocjenim nutrijentom posebno se izdvajaju:

limun, acerola i aronija acai, mandarina i naranča šipak, jagoda i višnja malina, marelica i borovnica brusnica, crni ribiz i kivi mango, ananas i papaja lubenica, dinja i šljiva grožđe, jabuka i grejp

Povrće bogato vitaminom C:

zelena i crvena paprika brokula i cvjetača krumpir i kupus
repa i rajčica

kelj i špinat
bijeli i crveni luk
patlidžan i mrkva
krastavac i salata
ostalo zeleno lisnato povrće

Od prirodnih dodataka prehrani, preporučujemo vam proizvode koji sadrže prirodni vitamin C iz aronije, šipka camu camu, acerole ili acai.

Od takvih prirodnih i kvalitetnih proizvoda posebno izdvajamo Super C Antioksidant koji sadrži 100% prirodni i termički neobrađeni vitamin C iz 4 vrsta voća.

Sačuvajte vrijednost nutrijenata

Da biste očuvali vrijednost svih nutrijenata, po mogućnosti jedite svježe i minimalno obrađene namirnice. Termički obrađeno voće ili povrće, kao i ono koje predugo stoji u hladnjaku, gubi znatnu količinu vitamina. Umjesto kuhanja u vreloj vodi obrađujte namirnice kuhanjem na pari ili pirjanjem.
Ako ipak kuhate voće i povrće, koristite manju količinu vode.

Budući da se C vitamin prilikom kuhanja otpušta u vodu, tekućinu u kojoj se kuhalo povrće nemojte bacati nego iskoristite za pripremu juha, umaka ili variva.

Imajte na umu da količina vitamina, minerala i ostalih hranjivih sastojaka u namirnicama varira ovisno o klimatskom području i o kvaliteti tla na kojem je biljka uzgojena pa prije kupovine provjerite njihovo porijeklo.

Preporučene dnevne doze

Znanstvenici imaju podijeljena mišljenja o preporučenim količinama vitamina C. Prije nekoliko godina preporučeni dnevni unos vitamina C bio je oko 60 mg.

Danas se zagovara količina od 60 do 90 miligrama, s tendencijom povećanja u skorijoj budućnosti na 100 do 200 mg.

Pušačima se preporučuje još veći unos, kako bi neutralizirali negativne učinke nikotina. Pojedini znanstvenici preporučuju znatno veće količine ovog vitamina.

Tako se njihove preporuke kreću od 400 mg/dan (Linus Pauling), 1000 mg/dan (Roc Ordman), do čak 6000-12000 mg/dan (Thomas E. Levy).

Linus Pauling, cijenjeni američki kemičari i biokemičar, dobitnik 50 počasnih doktorata i dvostruki nobelovac zalagao se za pojačan unos vitamina C radi prevencije i liječenja mnogih bolesti.

Osobno je unosio od 6000 do 18000 mg na dan, smatrajući da velike količine ovog vitamina pridonose zdravlju, energičnosti i vitalnosti.

Vitamin C: Albert Szent-Györgyi

Mađarskom biokemičaru Albertu Szent-Györgyiu dugujemo zahvalnost, jer mu je 1928. uspjelo izolirati vitamin C iz limunske kiseline. Za njegov mu je rad bila odana čast 1937. godine, kad je postao dobitnikom Nobelove nagrade. Zašto njegovo djelovanje nije poznatije poslije toliko vremena? Napola informirani znanstvenici osjetili su potrebu da upozore na moguće bubrežne kamence i druge nepoželjne nuspojave.

Tek su Pauling i njegovi nasljednici mogli pokusima na sebi obeskrijepili brojne protuargumente. Pauling je u svrhu pokusa uzimao dulje vrijeme do 50 grama (= 50000 miligrama.) dnevno i tako mogao uvjeriti i posljednje skeptike u bezazlenost vitamina C. U međuvremenu postoji toliko mnogo rezultata ispitivanja da se sada može sigurno reći: vitamin C nije ni u većim količinama toksičan.