Vitamin B17 – Svet bez Raka

Rak je posledica hroničnog poremećaja metabolizma koji nastaje ako u ishrani nedostaje jedan vitalni sastojak.

Polazeći od ove pretpostavke američki biohemičar Ernst. T. Krebs sredinom prošlog veka izdvojio je hemijsku supstancu za koju se ispostavilo da može razoriti ćelije raka.

Reč je o vitaminu B17 (koji se takođe naziva amygdalin ili laetril).

Iako je Krebs kroz svoja istraživanja uspeo dokazati učinkovitost laetrila, celi koncept liečenja raka uz pomoć nekakvog ‘vitaminskog pripravka’ izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom.

Po uobičajenom obrascu, FDA je ubrzo pokrenula masovnu kampanju protiv tog jeftinog i lako dostupnog leka, temeljenu na tvrdnji da je vitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid.

Pritom su, nekako, zaboravili spomenuti da hrana koju svakodnevno konzumiramo, takođe sadrži brojne prirodne otrove, pa smo još uvek živi i zdravi, zahvaljujući pukoj činjenici što su količine toksina koje unosimo u organizam, neškodljive za zdravlje.

Zabranama i zastrašivanju vezanim uz upotrebu vitamina B17 i nije se za čuditi, uzme li se u obzir koliko ljudi dobro živi na temelju prihoda od proizvodnje i prodaje farmaceutskih lekova za rak.

Srećom, među lekarima je bilo dovoljno entuzijasta koji su tokom proteklih godina u praksi uspeli potvrditi Krebsov koncept i tako izlečiti mnoge obolele.

Između ostalog, zanimljivo je spomenuti da je na temelju više istraživanja ustanovljeno kako Eskimi, pripadnici plemena Hunza, kao i pripadnici ostalih izolovanih zajednica sirom sveta, koji jedu hranu bogatu vitaminom B17, nikada ne obolevaju od raka.

Šta je vitamin B17

Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama.

Amygdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio hemičar koji je prvi promovisao amygdalin kao lek protiv raka početkom 1950 g.

Vitamin B17 u većim količinama možete pronaći u…

  • divljim kupinama
  • trešnjama
  • ribizlama
  • košticama jabuke, kruške i šljive
  • košticama marelice, breskve i nektarine
  • bobu, mung dalu
  • gorkim bademima
  • indijskom oraščiću
  • australijskom orahu (macadamia)

U nešto manjim količinama ima ga u…

  • ogrozdu
  • grožđicama
  • dudu
  • dunji
  • jagodi
  • malini
  • semenkama lana
  • prosu, ječmu, heljdi
  • leći, crvenom pasulju, mahunama

Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u semenkama marelice.

Kako vitamin B17 deluje na ćelije raka

Laetril se sastoji od 1 molekula benzaldehida, 1 molekula i 2 molekula glukoze.

Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulima glukoze su inertni i nemaju toksično delovanje.

Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17, potrebno je da dođu kontakt sa specifičnim enzimom beta-glikozidom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugde u ljudskom telu, ali najviše ga ima u celijama raka (do 3000 puta više).

Princip delovanja je jednostavan: celije raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze.

Kad unosite vitamin B17, celije raka apsorbuju molekule glukoze iz vitamina B17, as enzimom beta-glikozidom ‘otključavaju’ benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt.

Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glikozida vitamin B17 je izrazito smrtonosan za celije raka, dok za ostale zdrave celije nije toksičan.

Princip rada vitamina B17 podseća na trojanskog konja: celije raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbuju bivaju terminisane.

Kako koristiti vitamin B17

Za preventivu, dovoljno je redovno jesti hranu bogatu vitaminom B17. Na primer, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, snabdećete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe.

Što se konzumiranja semenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svežih marelica.

Dakle, kad pojedete marelicu, razbijete košticu pa sažvačite i bademasto jezgro.Preporučuje se konzumirati 5-7 semenki marelica na dan.

Oboleli od raka tokom dana bi trebali uzimati jednu do dve semenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 semenki svakih sat vremena tokom dana.

Ipak, to uveliko varira od osobe do osobe, ovisno o telesnoj težini. Kao smernica, može se uzeti 1 semenka na svakih 4,5 kg. telesne težine.

Kao preventiva laetril je pokazao stopostotnu efikasnost, i šta je s obolelima? Mogu li se oni izlečiti uzimanjem vitamina B17?

Jeste, mogu, pod uslovom da njihovi vitalni organi dotad nisu nepopravljivo oštećeni prethodnim tretmanima, poput hemoterapije i zračenja.

Od Krebsova otkrića 1952 godine, do danas, beleži se na hiljade izlečenja maligne bolesti u terminalnoj fazi, uz pomoć laetrila. Većina njih opisana je u 30-tak objavljenih radova s potpisom uglednih lekara.

U terapijske svrhe laetril se može uneti u organizam konzumiranjem semenki ili ulja marelice, ili u tabletama i inekcijama laetrila.

apricots-bright-as-sunshine

B 17 uistinu bismo mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost razoriti celije raka, no ne smemo ispustiti iz vida da terapija tim vitaminom sama po sebi neće izliječiti rak, iz jednostavnog razloga što je pojava te bolesti posljedica ukupnog poremećaja metabolizma.

U skladu s tim, pri lečenju raka nužno je celi metabolizam dovesti u red.

Treba pripomoći ukupnom metaboličkom terapijom koja se temelji na unosu enzima i cinka. Bez enzima i cinka, lečenje laetrilom neće biti uspešno. Usto, preporučuje se uzimanje magnezijuma, selena, mangana, kao i vitamina C, A, E, B6, B9 i B12.

Često nas zdravstveni problemi teraju u potragu za prirodnim rešenjima. I tako, na vlastito čuđenje, često otkrivamo da su najbolja rešenja u pravilu najjednostavnija.

Ne preterujte sa vitaminima

Najbolja mera za sve je umerenost, a isto važi i za vitamine i minerale. Mnogi ljudi to ne znaju, ali i previše vitamina i minerala može da uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme.

Omega3 masne kiseline
Ove zdrave masti štite zdravlje i produžavaju život. Ipak, ni omega3 masne kiseline nisu dobre u velikim količinama. Zašto? Narušavaju ravnotežu imuniteta, pa telo postaje nesposobno da se samo brani od različitih infekcija.

Vitamin C
Gotovo svemoguć: štiti imunitet, brže zaceljuje rane, ulepšava kožu, sprečava starenje i brojne bolesti. Ali, ako uzimate previše vitamina C, mogli biste da dobijete proliv, povraćanje, kiselinu… Pazite da ne unesete više od 2000 mg vitamina C dnevno.

Cink
Ovaj mineral nalazi se u svakoj ljudskoj ćeliji, jača imunitet i poboljšava zdravlje očiju, ali i reguliše metabolizam. Međutim, ako preterate s unosom cinka, očekuje vas vrtoglavica, glavobolje, umor, pojačano znojenje i halucinacije. Preporučena doza cinka je do 40 mg na dan.

Gvožđe
Gvožđe je važno, jer prenosi kiseonik do ćelija. Problem se najčešće javlja zato što neki ljudi nemaju dovoljno gvožđa, ali je i obrnuta situacija moguća. Gvožđe se taloži u tkivu i raznim organima poput srca i jetre, a to nije dobro. Vodite računa da dnevno ne unesete više od 45 mg.

Kalcijum
Kalcijum jača kosti, a služi i za normalno funkcionisanje srca, nerava i mišića. Ako preterate s njegovim unošenjem, mogu se javiti problemi s bubrezima i mekim tkivom. Previše kalcijuma nije moguće uneti putem hrane, ali jeste pomoć dodataka ishrani.

 

Vitamin D3

Iako je odavno poznat kao najbolji borac protiv rahitisa i važan suplement za prevenciju i terapiju osteoporoze, vitamin D3 ili holekalciferol, prema poslednjim istraživanjima ima mnogo šire dejstvo. S obzirom na to da učestvuje u gotovo svim vitalnim procesima u organizmu i da se svrstava u prohormone, o važnosti vitamina D3 za “Bilje&Zdravlje” govori mr Selena Milkić, farmeceut apoteke “Prima 2” u Beogradu.

– Osnovna fiziološka uloga vitamina D3 je regulacija koncentracije kalcijuma i fosfata u krvi, jer povećava njihovu resorpciju u organima za varenje a reguliše njihov gubitak u bubrezima. Povećava i ugradnju kalcijuma u takozvani “koštani materijal” i smatra se neophodnim za rast i kalcifikaciju kostiju i zuba. A budući da je kalcijum odgovoran za rad gotovo svake ćelije organizma, jasno je da je i vitamin D3 neophodan za sve vitalne funkcije u ćelijama kao i da posreduje u imunoj i hormonskoj regulaciji.

Koji su prirodni izvori vitamina D3?

– Najznačajniji prirodni izvor vitamina D3 je koža, u kojoj nastaje iz provitamina pod dejstvom sunčevih zraka. Kao provitamin može da se nađe u kvascu i gljivama, a bogati izvori samog vitamina su riblje ulje, riba, mleko i mlečni proizvodi i jaja, naročito žumance.

Koje su posledice nedostatka ovog vitamina?

– Ukoliko organizmu nedostaje vitamina D3, kalcijum uzet hranom ne može da se resorbuje, pa se za osnovne fiziološke procese “pozajmljuje” kalcijum iz najvećeg depoa u organizmu – kostiju. Kao posledica javlja se rahitis dece, a odraslima izaziva osteomelaciju to jest omekšavanje kostiju i osteoporozu. Osim toga, nedostatak vitamina D3 nepovoljno utiče na izlučivanje insulina, povećava rizik obolevanja od malignih i autoimunih bolesti i oboljenja kože, slabi imunitet i povećava učestalost infekcija. Manjak ovog vitamina, takođe, može da izazove i osećaj neprekidnog umora i slabosti u mišićima, nesanicu i nervozu.

Da li je moguć višak?

– Povećan sadržaj ovog vitamina, zaista se retko javlja i najčešće je posledica nepravilnog korišćenja dijetetskih preparata. Glavni uzrok je to što je vitamin D3 rastvorljiv u mastima i taloži se u telesnim masnoćama iz kojih se, potom, postepeno oslobađa. Posledica hipervitaminoze može da bude taloženje kalcijuma u bubrezima, pa se onima koji imaju kamen u bubregu savetuje da budu oprezni prilikom uzimanja vitamina D3. Ovo upozorenje važi i za pacijente koji imaju neko oboljenje paratireoidne žlezde, limfom ili sarkoidozu.

Zašto se savetuje uzimanje dijetetskih preparata vitamina D3?

– Veruje se da gotovo polovina stanovništva sveta pati od nedostatka vitamina D3, a razlozi su brojni. Pre svega zagađen vazduh blokira pravilno dejstvo UV zraka na kožu, a s druge strane, zbog promena u ozonskom omotaču savetuje se korišćenje kozmetičkih preparata za sunčanje koji sadrže UV-filtere koji mogu da smanje stvaranje vitamina D3 u koži i do 95 odsto! Ako tome dodamo često nepravilnu i neredovnu ishranu, nesporno je da je uzimanje suplemenata vitamina D3 za savremenog čoveka, tokom celog života, skoro neophodno. Dokazano je da je redovno uzimanje vitamina D3 od najranijeg detinjstva do duboke starosti siguran način zaštite kostiju, kao i da jača imunitet, štiti od infekcija i malignih oboljenja. Osim toga štiti kožu i pankreas, smanjuje mogućnost obolevanja od psorijaze, dijabetesa, reumatoidnog artritisa, a već postojeće bolesti značajno ublažava.

Koji je najbolji način uzimanja ovog vitamina?

– Najbolje su kapi, u kojima je vitamin D3 rastvoren u prirodnom ulju iz kojeg se najbolje resorbuje ali najbolje podnosi. Važno je da bude u prirodnom ulju s obzirom na to da je dokazano da mineralna ulja smanjuju iskoristivost ovog vitamina. Još bolje je ako je prirodno ulje stabilisano prirodnim antioksidansima, jer se dobija apsolutno najprirodniji način za uzimanje. Dnevne potrebe za vitaminom D3 su pet do 10 mikrograma.

VITAMIN ZDRAVLJA

Osim što čuva kosti i mladih i starih, naša sagovornica naglašava da poslednja naučna istraživanja ukazuju da vitamin D3 ima mnogo “šire” dejstvo:

  • poboljšava imunitet i smanjuje mogućnost razvoja infekcija
  • štiti od malignih oboljenja, naročito dojke, prostate i creva
  • smanjuje učestalost i poboljšava tok autoimunih oboljenja (reumatoidni artiritis, multipla skleroza)
  • poboljšava stanje obolelih od dijabetesa
  • povoljno deluje protiv neuroloških oboljenja i depresije
  • ublažava hipertenziju
  • smanjuje mišićnu slabost
  • poboljšava stanje pacijenata s kožnim oboljenjima kao što su psorijaza i ekcem

J. Matijević

Najbolji izvori nutrijenata u zimskim mjesecima

Top 7 namirnica za zdravu zimu bez bolesti

Zima je godišnje doba u kojem trebamo osobitu pažnju posvetiti načinu na koji se hranimo da bismo održali dobro zdravlje.

Zbog vanjskih niskih temperatura skloni smo uljuljkati se u udobnost vlastitog doma i provoditi slobodno vrijeme ispred televizora ili računala.

Manje se krećemo i skloniji smo povećanom konzumiranju hrane pa nerijetko dobijemo i par kilograma viška.

U vrijeme ostalih godišnjih doba na raspolaganju nam je sezonsko voće i povrće te je sasvim prirodna njihova priprema i konzumiranje, osobito ako imamo vlastiti povrtnjak.

U zimskim mjesecima situacija je manje povoljnija, voće i povrće nam nisu nadohvat ruke. Naši obroci su često siromašniji vrijednim nutrijentima.

Upravo to može biti prijetnja zdravlju našeg organizma, njegovoj snazi i formi.

Evo u kojim ćete namirnicama pronaći najviše potrebnih nutrijenata.

  1. naranče (vitamini A, C, folna kiselina, minerali kalcij, kalij, dijetalna vlakna)
  2. cjelovite žitarice (vitamini B1, B2, B6, D, minerali kalij, magnezij)
  3. batat (vitamini A, C, B5, B6, mangan)
  4. grah (odličan izvor proteina, dijetalnih vlakana, željeza, magnezija, vitamina B)
  5. tamna čokolada (antioksidansi, magnezij, kalcij, željezo, cink, mangan)
  6. bundeva i njezine sjemenke (vitamini A, C i E, željezo, mangan, kalcij, cink, zeaksantin)
  7. orašasto voće (bogato proteinima, dijetalnim vlaknima, zdravim mastima, kalcijem, željezom, vitaminom E, cinkom, magnezijem)

Vitamin A je odličan antioksidans i snažna pomoć u jačanju imuniteta, što je posebno važno u zimskom periodu.

Zimi možete dobiti dovoljno vitamina A konzumirajući naranče, bundeve, mrkvu, kelj i mliječne proizvode, posebice maslac.

Vitamin B1 zadužen je za koordinaciju živaca i mišića, jača imunitet, pozitivno djeluje protiv stresa i depresije. Od velike važnosti je za zdravlje kose, kože, jetre i očiju.

Odlični izvori vitamina B1 su cjelovite žitarice, sjemenke suncokreta, mahunarke, sušeni grašak, kelj, riža.

Vitamin B2 kao i B1 odgovoran je za odražavanje zdravlja kože, kose, noktiju, očiju i jetre. Ovaj vitamin jača imunitet, pozitivno djeluje na metabolizam, a njegova najvažnija uloga je održavanje vitalnosti organizma.

Najveća koncentracija ovoga vitamina u organizmu je u jetri, bubrezima i srcu.

Vitamin B2 unosimo konzumirajući cjelovite žitarice, soju, jogurt, bademe, tempeh i špinat.

Vitamin B6 poznat je i kao vitamin raspoloženja jer ima pozitivan učinak na nervozu i depresiju. Potiče metabolizam, štiti srce, čisti krv i smanjuje simptome PMS-a.

Nalazimo ga u žitaricama, krumpiru, batatu, grahu, orašastim plodovima te u bananama i šljivama.

Vitamin B12 se brine o zdravlju našeg živčanog sustava i srca. Ovaj vitamin nas štiti od moždanog udara i smanjuje visoki krvni tlak.

Neka istraživanja pokazuju da pomaže u borbi protiv raka dojke, pluća, prostate i debelog crijeva. Važnu ulogu ima u procesu pretvorbe ugljikohidrata u glukozu, odnosno u proizvodnji energije.

Veganska prehrana je nešto siromašnija ovim vitaminom. Može ga se naći u nekim algama te u sojinom mlijeku, a s obzirom na to da je njegova najveća koncentracija u mlijeku i mliječnim proizvodima, veganima se preporučuju dodaci prehrani da bi nadoknadili vitamin B12 u organizmu.

Vitamin C ima važnu ulogu u jačanju imuniteta i vrlo dobar je saveznik našem organizmu u obrani od mnogih bolesti.

Njegovo pomanjkanje može uzrokovati mnoga neugodna stanja kao što su umor, želučane smetnje, crijevni poremećaj, ali i neke teže bolesti kao što su skorbut, bolesti srca i krvnih žila, ateroskleroza.

Najprisutniji je u svježem voću (limun, naranča, ananas, grejp, kiwi) i u povrću – kelju, paprici, brokuli, krumpiru kao i u većini zelenog lisnatog povrća.

Prilikom obrade i pripreme hrane potrebno je pripaziti jer se ovaj vitamin uništava predugom termičkom obradom hrane.

Čak i pri samom dugotrajnijem namakanju namirnica u vodi, dolazi do njegovog znatnog gubitka.

Vitamin D snažno djeluje u  prevenciji i liječenju mnogih oboljenja kao što su dijabetes, astma, psorijaza, mišićne i bubrežne bolesti, autoimune bolesti.

Ublažava depresiju, jača imunitet i pomaže u prevenciji gripe i prehlade.

Najvažniji izvor ovoga vitamina je sunčeva svjetlost.

Putem hrane možete ga unijeti konzumacijom cjelovitih žitarica, gljiva i sojinih proizvoda.

Vitamin E je snažan antioksidans koji štiti stanične membrane. Koristi se u liječenju dijabetesa, visokog kolesterola, osteoartritisa i ateroskleroze.

Prisutan je u kiviju, avokadu i orašastim plodovima kao što su lješnjaci, orasi, bademi.

Nalazimo ga i u rajčicama, batatu te u zelenom lisnatom povrću, u suncokretovom ulju i ulju pšeničnih klica.

Vitamin K je neophodan za izgradnju tkiva i kostiju. Odlična je pomoć u prevenciji srčanih oboljenja. Sprječava stvaranje krvnih ugrušaka

U organizam ga unosimo konzumirajući kupus, karfiol, zeleno lisnato povrće, peršin, grašak, soju, jogurt i alge.

Cink je mineral koji se brine za očuvanje imunološkog sustava. Pomaže jetri u eliminaciji otrovnih tvari iz organizma i pozitivno utječe na koncentraciju i pamćenje.

Ovim mineralom obiluju sezam, mahunarke, grašak, bučine sjemenke, češnjak, kvinoja.

Kalcij je svima poznat prijatelj kostiju i zubi.

Unijet ćete ga u organizam konzumirajući sezam, bademe, mliječne proizvode, kelj, špinat, naranče, kikiriki, grah i tofu.

Kalij  je izuzetno važan za organizam. Zaslužan je za ispravan rad svih tjelesnih stanica kao i za pH ravnotežu organizma.

Pomaže u razgradnji ugljikohidrata, regulira krvni tlak i rad srca. Nalazimo ga u cikli, kelju, cvjetači, špinatu, mahunama, grahu, krumpiru, bananama, limunu, naranči i grejpfrutu. Također je prisutan u integralnim žitaricama  i gljivama.
Jod  pospješuje metabolizam te se brine o zdravlju kose, kože, noktiju i zuba.

Osim jodirane soli neki od izvora ovoga minerala su mlijeko, alge, češnjak, soja, krumpir i grah.
Magnezij je prisutan u svim našim organima, osobito u kostima, zubima, mišićima, srcu i mozgu.

Odličan je detoksikator, pomaže u regulaciji srčanog ritma te potiče rad crijeva.

Magnezij još nazivaju i mineralom koji opušta jer vrlo pozitivno djeluje na relaksaciju napetih mišića, tkiva, krvnih žila i živčanog sustava, što rezultira osjećajem olakšanja i opuštenosti.

Ovaj mineral prisutan je u cjelovitim žitaricama, orašastom voću, sjemenkama, tamnoj čokoladi, bananama, mahunarkama i zelenom lisnatom povrću.

Natrij je najprisutniji u tjelesnim tekućinama organizma. Jedna od najvažnijih funkcija ovoga minerala je regulacija vode u stanicama.

Natrij pomaže u normalizaciji krvnog tlaka, sudjeluje u eliminaciji ugljičnog dioksida iz organizma i pomaže u održavanju optimalne pH vrijednosti.

Osim što ga unosimo u organizam putem kuhinjske soli, ovaj mineral dobivamo i konzumacijompšenice i pšeničnih klica, mrkve, karfiola, celera, špinata, oraha.

Željezo je mineral neophodan za zdravlje organizma. Veliku ulogu ima u stvaranju crvenih krvnih stanica čija je zadaća prijenos kisika i hranjivih tvari po tijelu.

Ima važnu ulogu u procesima staničnog disanja, pospješuje ispravno funkcioniranje mišića i ostalih organa, jača organizam i smanjuje umor, iscrpljenost i malaksalost.

Neke od namirnica bogate željezom su zobene pahuljice, grah, špinat, grašak, šparoge, sušeno voće i tamna čokolada.

Zašto obratiti posebnu pažnju na prehranu tijekom zime?

  • Za razliku od ostalih godišnjih doba, zima je period mirovanja i oslabljenog kretanja, što uvelike utječe na mnoge procese u organizmu pa tako i na metabolizam, a usporeni metabolizam jedan je od uzročnika nakupljanja neželjenih kilograma.
  • Zima je razdoblje kada  konzumiramo više konzervirane, teže i kaloričnije hrane a manje voća, povrća i svježih namirnica, što također može dovesti do prekomjerne tjelesne težine
  • U zimskim mjesecima povećan je unos hrane sa smanjenim udjelom vitamina i minerala neophodnih našem organizmu, što ima negativne posljedice na imunitet i cjelokupno zdravlje.
  • Nedostatak vitamina može uzrokovati umor, slabost, nedostatak energije ali i neka teža stanja opasna za naše zdravlje.
  • U hladnim zimskim danima malo vremena provodimo na svježem zraku, a boravak u zatvorenim toplim i suhim prostorijama rezultira oslabljenim imunitetom te smo podložniji raznim bakterijskim i virusnim upalama.

Zašto je vitamin C tako važan?

Jak imunitet je najbolja odbrana tela od bakterija i virusa koji bi, da nemamo imuni sistem, bez problema ušli u telo i uništili zdravlje.

Telu je potreban svakodnevan izvor hranljivih materija kako bi normalno funkcionisalo. Vitamin C je jedna od najvažnijih materija potrebna za rad imunog sistema.

Uništava strana tela

Vitamin C, poznat i kao askorbinska kiselina, stimuliše proizvodnju interferona i deaktivira viruse koji uzrokuju dečju paralizu, prehladu, male boginje, zauške i herpes.

Ovaj vitamin je antioksidant i bori se s bakterijama dok ih potpuno ne uništi, uključujući bakterije koje mogu uzrokovati preteće bolesti, kao što su tetanus, stafilokoke i tuberkuloza .

Smanjuje hroničnu upalu u telu

Vitamin C deluje kao antihistamin i smanjuje upalu uzrokovanu alergijskim reakcijama. Takođe ublažava simptome alergija. Vitamin C povećava proizvodnju steroida, koji smanjuju upalu u telu. Rezultat je jak i otporan imunološki sistem.

Jača vezivno tkivo

Vitamin C igra važnu ulogu u sintezi novih kolagenih tkiva, kao što su vezivno tkivo u koži, mišićima, ligamentima i kostima. Šta su ova tkiva jača, to su otpornija na mikrobe.

Ćelije raka otpuštaju štetne enzime koji uništavaju kolagen i omogućavaju brzo širenje raka na druge stanice. Međutim, ako je tkivo kolagena jako, ćelije raka neće moći napraviti toliku štetu.

Povećava broj belih krvnih ćelija

Bele krvne ćelije su poput vojske imunog sistema, a vitamin C povećava njihovu proizvodnju i proizvodnju interferona u svim belim ćelijama.Šta više belih krvnih ćelija imate, to će imunološki sistem biti spremniji za borbu protiv bilo kakvih bakterija, mikroba ili virusa.

Podstiče proizvodnju antitela

Vitamin E je poznat po svojoj funkciji da pospešuje proizvodnju antitela kada je telo izloženo bakterijama. Vitamin C štiti vitamin E, pospešuje njegovu regeneraciju i na indirektan način podstiče proizvodnju antitela.

Pospešuje apsorpciju gvožđa

Optimalni nivo gvožđa je izrazito važna za jak imuni sistem. Telu je gvožđe neophodno da bi proizvodilo T ćelije koje igraju važnu ulogu u funkciji imunog sistema.

Nažalost, gvožđe je ponekad teško apsorbovati jer brojne materije koje unosimo otežavaju njegovu apsorpciju. Tu nastupa vitamin C koji pospešuje apsorpciju gvožđa.

Limun, Kupus I Paprika Ubijaju Helikobakter

Naučnici s Instituta za rak Dana Farber pregledali su nekoliko kliničkih istraživanja i ustanovili da je visoka koncentracija bakterije Helicobacter pylori povezana s niskom koncentracijom vitamina C u krvi i želudačnom soku. Ova bakterija se povezuje s pojavom adenokarcinoma želuca, tvrde američki naučnici u časopisu Indian Journal of Pharmacology. Hronična infekcija bakterijom H. pylori poznat je faktor rizika za nekoliko oblika karcinoma želuca, ali još nije definisan mehanizam koji doprinosi razvoju karcinoma. Gotovo polovina svetske populacije inficirana je ovom bakterijom, a karcinom želuca jedan je od vodećih uzroka smrti od karcinoma. Visoka koncentracija vitamina C ne može izlečiti infekciju, nego je sprečiti, kao i sprečiti reinfekciju, i zbog toga ovaj vitamin treba uzimati u povećanoj koncentraciji preventivno. Pacijentima zaraženima ovom bakterijom savetuje se da osim konvencionalne terapije započnu i s unosom dodatih količina vitamina C. Vitamina C u velikim količinama ima u agrumima, peršunu, paprici, papaji, kupusu i kiselom kupusu…

Vitamin C – Istina i Zablude

Savremena medicina uz pomoc velikih farmaceutskih kompanija odlucila je koje kolicine vitamina C su potrebne ljudskom organizmu.

Kolicine vitamina C, koje svjetske zdravstvene organizacije i danas na zalost preporucuju, su sramno male i nemaju nikakvu terapeutsku moc. Kad vidite proizvod, bilo vocni sok  ili vitaminski preparat, na kome pise: “Zadovoljava dnevne potrebe organizma za vitaminom C”,  ili tekst slicnog sadrzaja, budite sigurni da konzumiranjem istoga necete dobiti dovoljno vitamina C ni za jedan sat, a kamoli za cijeli dan.

Svjetske zdravstvene organizacije su donijele, bez ikakvih medicinskih dokaza  ili istrazivanja, normu po kojoj je ljudskom organizmu potrebno oko 60 miligrama vitamina C dnevno.

Danas je poznato da je covjek  jedan od rijetkih sisara na zemlji koji ne proizvodi vitamin C u organizmu. Ako bi se uporedila tezina macke i covjeka i kolicina vitamina C koju macka sintetizira u organizmu, nama bi trebalo minimalno 1.8 grama, to jest 1800 miligrama vitamina C.

Gorilama, koje takodje ne proizvode vitamin C, i ciji je genetski kod skoro identican ljudskom, u zooloskim vrtovima se daje 5000 do 6000 miligrama dnevno! Postavlja se pitanje, odakle onda ideja da je ljudskom organizmu potrebno samo 60 miligrama?

Samo farmaceutske kompanije imaju korist od ovako male kolicine vitamina C koja se preporucuje. Nedostatak ovoga vitamina izaziva pojave mnogih zdravstvenih tegoba od kojih farmaceutske kuce prave mnogo vece profite prodajom sintetickih lijekova nego prodajom jeftinog i lako nabavljivog vitamina C.

Naravno da ideja dolazi od farmaceutskih kuca koje upravljaju skoro svim aspektima medicinske profesije. Ne mozemo kriviti ni ljekare ni apotekare za nepoznavanje potrebnih kolicina, posto informacije i literatura koju koriste je velikim dijelom rezirana farmaceutskim gigantima.

Ne pomaze ni cinjenica da je Dr Linus Pauling, dobitnik ne jedne, nego dvije Nobelove Nagrade, objavio knjigu o prednostima mega doza vitamina C, i dokazao naucno da velike kolicine vitamina C sprecavaju, lijece ili umanjuju posljedice mnogih bolesti.

Zvanicni mediji, koji su uveliko finansirani farmaceutskim kompanijama, ne pridaju nikakvu paznju Paulingovim i drugim istrazivanjima. Cak ni dokazi ortomolekularne medicine i nove generacije naucnika koji su novijeg datuma, ne nalaze mjesto u velikim i popularnim  TV i radio stanicama i novinskim kucama. Ako pogledate ko su najveci oglasivaci, bit ce vam jasno.  Televizija, radio i novine preplavljeni su reklamama proizvoda velikih farmaceutskih kompanija i normalno je da vlasnici medija nece objaviti nista sto bi moglo ugroziti najvece donatore.

Bilo kako bilo, potrebe ljudskog organizma za vitaminom C su mnogo vece nego sto to danas predlaze zvanicna medicina.

Cesto mojim pacijentima pored ostalih mjera preporucujem da uzimaju i velike kolicine vitamina C. Isto tako cesto dobijem odgovor, da ce odmah otici kupiti limune i narandze. Ovo je jos jedna zabluda u vezi sa vitaminom C. Vjeruje se da su limuni, narandze, paprike, kivi, nar, brusnica bogati vitaminom C. Potpuno pogresno. Ovi navedeni plodovi imaju vece kolicine vitamina C nego neka druge vrste voca i povrca. Sadrze i druge korisne elemente potrebne organizmu i svakako treba da budu dio zdrave ishrane, ali daleko od toga da su bogati vitaminom C.

Jedan cijeli limun sadrzi oko 50 miligrama vitamina C. Mojim pacijentima koji imaju problema sa cestim infekcijama urinarnog trakta, preporucujem izmedju 3000 i 6000 miligrama vitamina C dnevno. Znaci, trebali bi da uzimaju izmedju 60  i 120 cijelih limuna dnevno. Vrlo skupo i neprakticno.

Potrebno je koristiti vitamin C u suplementima. Nije bitno da li je vitamin u prasku, tabletama ili u tekucem stanju, bitna je kolicina.

Jos jedna od zabluda je da je prirodni vitamin C bolji od sintetickog, te se razni suplementi vitamina C prodaju po znatno visim cijenama uz naznaku “prirodni vitamin C”. Da se razumijemo, ne postoji vjestacki i prirodni vitamin C. Postoji samo vitamin C. Organizam ne pravi razliku.  Ja licno volim bombonice sa ukusom narandze od kojih svaka sadrzi  500 miligrama vitamina C. Ukus narandze ne daje posebne prednosti, ja jednostavno volim ukus i to je sve.  Kad nemam ovih, uzimam bezukusne tablete od po 1000 miligrama.

U Novembru 2010 godine otkriven mi je squamous tumor na vratu. Takodje mi je receno da je to samo sekundarni tumor i da je primarni negdje u grlu. Prepisan0 mi je 35 radijacija i 3 vrlo agresivne hemoterapije. Receno mi je da kad zavrsim sve radijacije i hemoterapije imam 50% sanse da zivim jos 5 godina i 50% sanse duze od toga. Interesantno je da se ja prije otkrica kancera nisam osjecao bolesnim niti sam imao ikakvih tegoba. Tumor je otkriven biopsijom, ultrazvukom i CT skaniranjem.  Radijacije i hemoterapiju sam poceo, i prekinuo na vlastitu odgovornost. Tokom 3 nedelje koliko sam dugo isao na terapiju, prije nego sto sam potpisao u bolnici da ne zelim vise da se zracim, izgubio sam 16 kilograma. Radijacija mi je unistila culo ukusa i spalila pljuvacne zljezde.  Udaljavam se od teme o vitaminu C, ali ima razloga i vidjecete zasto.

Vec sam ranije rekao da se ja nisam osjecao bolesnim kad su mi tumori otkriveni. Period od pocetka primanja radijacije i jos 5 mjeseci poslije moje odluke da prestanem da primam tretman, vjerovatno su bili najgori u mom zivotu. Hemoterapija koju sam primio zove se Cisplatin. Teski metal koji ostecuje bubrege i ostaje u organizmu vjerovatno zauvijek. Cisplatin je takodje pored radijacije uzrok gubitka cula ukusa.  Pored mucnina i povracanja, gubitak cula ukusa je ono sto me je najvise pogodilo.

Samo osobe koje su imale problem gubitka cula ukusa znaju koje su muke osjetiti miris hrane, a ne osjecati apsolutno nikakav ukus. Jedno vrijeme osjecao sam teksturu hrane. Znao sam da jedem krastavac posto je hrskao  u ustima, ili lignje posto su bile malo zilave. Poslije se i to izgubilo i imao sam osjecaj kao da zvacem plastelin, bez obzira sta sam pokusavao da jedem.
Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

Interesantno da tokom svog tog vremena, osim prvobitnog soka kad mi je saopsteno,  nisam imao strah od umiranja niti me mucila pomisao da imam dva tumora. Mucio me nedostatak cula ukusa i problemi sa gutanjem posto su mi usna duplja i jezik bili osteceni radijacijom i nisam proizvodio pljuvacku. Satima sam proucavao i citao po literaturi i internet forumima iskustva drugih pacijenata sa slicnim slucajevima kao moj. Stotine iskustava ljudi koji su imali radijacije usne duplje ili vrata i cije se culo ukusa nije vratilo nikad ili samo djelimicno poslije 8 ili 10 godina. Najbrze djelimicno vracanje ukusa o kojem sam procitao bilo je poslije dvije godine, i to je bio vrlo izolovan slucaj. Dovoljno informacija da padnete u depresiju kad pomislite da vise necete moci osjetiti ukus cevapcica, jagnjetine, jagoda, banane, salate, kafe itd itd. Cinjenica da sam osjetio mirise je samo pogorsavala situaciju.

Da se sad vratim na vitamin C. Cim mi je saopsteno da imam tumor i prije pocetka radijacije, poceo sam sa vecim dozama vitamina C. Prvo 5000 miligrama, pa 6000, pa 7000, svaki dan 1000 vise dok nisam dosao do 25000.  25 tableta od 1000 miligrama dnevno nije bilo bas prakticno. Htio sam da povecam na 50000 (1000 limuna), ali moj metabolizam je dosao do granice toleranicije i poceo sam da dobijam diareju. U Kitcheneru, gradu u kojem i danas zivim u Kanadi, moja supruga Mirjana, nasla je naturopatskog doktora koji je pristao da mi daje vitamin C intravenozno. Dr Michael Reid davao mi je 50000 miligrama vitamina C, svaki dan, direktno u venu.

Uzimanje ovako velikih kolicina vitamina C trajalo je tokom radijacije i jos 4 mjeseca poslije.  Klinicki Centar za Kancer u Londonu, Ontario , gdje sam primao terapiju, takodje ima i stomatolosku kliniku koja prati pacijente kojima je zracena usna duplja. Svakih pet dana sam isao kod njih na kontrole da bi mi na vrijeme prepisali potrebne medikamente koji treba da ublaze posljedice radijacije, to jest da mi daju nesto za dezinfekciju rana koje radijacija izaziva. Kazem samo za dezinfekciju rana, a ne za saniranje, posto rane izazvane radijacijom pocnu da zarastaju tek tri nedelje posto se odradi zadnji tretman. Na veliko zaprepastenje zubarskog osoblja koje se svakodnevno susrece sa pacijentima koji imaju radijacije, ja nisam imao ni jedne jedine rane u usnoj duplji. Pljuvacne zlijezde i celije za okus su bile unistene, ali nije bilo krasti i rana kao sto je ocekivano. Ako znamo da Vitamin C podrzava proizvodnju kolagena, koji pomaze i ubrzava zarastanje bilo kakvih rana, nije tesko zakljuciti da je 50000 miligrama vitamina C koje sam dnevno primao, odigralo vaznu ulogu ovdje.

Da se vratimo culu ukusa i horor iskustvima drugih pacijenata kojima se culo ukusa djelimicno ili nikako nije vratilo ni poslije vise godina.  Moje culo ukusa se pocelo vracati krajem petog mjeseca poslije prestanka radijacija, da bi se u potpunosti vratilo sedmi ili osmi mjesec.  Pljuvacne zlijezde koje jedno vrijeme nisu proizvodile ni kap pljuvacke, do danas su se popravile oko 80%. Da li ovo ima veze sa megadozama vitamina C? Naravno. Uzimao sam i suplemente cinka i glutation u isto vrijeme, ali vitamin C je glavni nosilac mog ubrzanog oporavka.

Moj onkolog iz Klinickog Centra u Londonu, koji interesantno ima isto prezime kao i moj naturopatski doktor Reid, je odlucio da me ostavi na promatranju sljedecih pet godina, i pored toga sto sam na svoju ruku prekinuo njihov tretman. Svaka tri mjeseca  u London na kontrole.  Ako do sada nisam uspio da vas ubijedim u korisnost vitamina C, saslusajte ovo. Ni na jednoj od kontrola nije mi nadjen ni trag od tumora. 19. Oktobar 2012. nekoliko dana prije nego sam poceo da pisem ovaj clanak, bila mi je zadnja kontrola i sljedece su pomaknute na svakih 6 mjeseci, posto nema tragova tumora.

(DOPUNA: Posljednja kontrola 02. Janura 2015, nema tragova tumora.Takodje stomatoloskom osoblju iste kancer klinike nije jasno da mi se zubi ne kvare i pored toga sto odbijam da dnevno koristim florid zele koji se daje svim pacijentima kojima je ozracena vilica) Na zadnjoj kontroli u Janurau 2015. doktor mi je rekao da se tumor koji sam ja imao vrati u 50% slucajeva u prve dvije godine, a ako se ne vrati poslije trece godine, onda se uglavnom ne vrati nikad vise. Ja sam trenutno u cetvrtoj godini bez tumora. Za svaki slucaj kontrolista ce me jos 18 mjeseci. Slijedeca kontrola je u Junu 2015.

Intravenozno uzimanje vitamina C sam postepeno poceo da smanjujem sa svakog dana na 3 puta sedmicno, pa onda na dva i tako dalje.  Sada tu kolicinu uzimam samo jednom mjesecno, ali i dalje uzimam dnevno izmedju 5000 i 10000 miligrama oralno.

Pisacu jos na ovom web sajtu o prednostima vitamina C i nacinu na koji djeluje,  ali ne dajte se zbuniti ako vam ljekar ili apotekar kazu da doze koje vam preporucujem mogu izazvati probleme, kamence i ostale apsolutno netacne i nedokazane negativne posljedice.

U istoriji covjecanstva nikad nije bio ni jedan slucaj trovanja ili overdoziranja vitaminom C. Sudovi su puni tuzbi protiv farmaceutskih kompanija za proizvode koji se i danas nalaze u prodaji i dokazano donose vise stete nego koristi.

Dnevno uzimanje velikih doza vitamina C ce sprijeciti ili uveliko smanjiti potrebu za uzimanjem sintetickih lijekova.
Originalni tekst kopiran sa web stranice nasih prijatelja sa Prirodne Medicine:http://www.prirodnamedicina.com
Web stranice Prirodna Medicina, vode i uredjuju doktori alternativne medicine, Mirjana i Vedran Hasanagic. Kliknite na link iznad i procitajte njihove ostale clanke iz oblasti alternativne medicine.

Henry Ford

“Zdravlje se ne može kupiti u trgovini, ono se mora izvojštili promjenom načina života!” rekao je graditelj automobila Henry Ford. Izvojštiti, to je prava riječ! Zamijeni kuhanu hranu prijesnom! Zaboravi broj ili kalorije! Nema debelih uživatelja prijesne hrane. Nedavno mi je neki devedesetgodišnjak pisao da se s hranom koju sam mu preporučio odlično osjeća, ali pri visini od 1,75 m teži samo 60 kilograma i da mu se prijatelji rugaju zbog njegove mršavosti. Odgovorio sam mu da bi se dodavanjem primjerice kuhanih ili pečenih krumpira doduše udebljao -, no trebamo li svoje stanične međuprostore ispunili štetnim škrobom? Moj je otac isto tako bio mršavko, a doživio 98 godina!

Vitamin C

Linus Pauling i vitamin C

Dio službene medicine smišljeno zapostavlja vitamin C, jer ga se ne može patentirati, pa stoga ni zaraditi na njemu.

Vrijednost vitamina C kao izuzetno korisnog sredstva u prevenciji i liječenju mnogih bolesti je odavno poznata.

Međutim o njemu najčešće razmišljamo kao o sredstvu za olakšavanje simptoma gripe i prehlade.

Zašto je vitamin C tako degradiran i marginaliziran?

Odgovor je jednostavan: učinkovit je znatno više nego što bi trebao biti i stoga neisplativ (po mišljenju onih koji prodaju skupe patentirane lijekove).

Na temelju takvog načina razmišljanja rijetko koji liječnik preporučit će vam da u redovnu terapiju uvrstite vitamin C.

Međutim visoke doze ovog vitamina su upravo ono što bi liječnici prvenstveno i trebali uključiti u tretman mnogih bolesti.

Ljekovita svojstva vitamina C

Vitamin C ili askorbinska kiselina jedan je od najviše istraživanih vitamina u svijetu.

Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi, a osim što jača otpornost organizmaprema virusnim i baterijskim infekcijama, djeluje protiv alergija, bolesti dišnih putova i niza drugih oboljenja.

Također, igra značajnu ulogu u stvaranju kolagena – proteina neophodnog za regeneraciju tkiva,krvnih žila, kostiju i zuba te za zdrav i mladolik izgled kože.

Otkriće vitamina C možemo zahvaliti mađarskom fiziologu Albertu Szent-Györgyiju, koji je za taj sjajan doprinos ljudskom zdravlju 1937. dobio Nobelovu nagradu.

Između brojnih uglednih znanstvenika koji su se bavili istraživanjima vezanima uz djelotvornost C vitamina, valja istaknuti dvostrukog nobelovca Linusa Paulinga (1901.-1994.) američkog kemičara i biokemičara, dobitnika 50 počasnih doktorata.

Pauling je općenito bio velik pobornik zdravog i kvalitetnog življenja, a od sedamdesetih godina prošlog stoljeća postaje glasovit kao strastven zagovornik megadoza vitamina C u prevenciji i liječenju mnogih bolesti te u cilju produženja životnog vijeka.

Pritom valja imati u vidu da Pauling nikada nije tvrdio da je vitamin C univerzalan lijek za sve, nego se zalagao za njegov pojačan unos pri liječenju u kombinaciji s ostalim prirodnim lijekovima.

Te postavke detaljno je iznio u knjigama ”Vitamin C i prehlada”, ”Kako živjeti dulje i osjećati se bolje”, te u knjizi ”Rak i vitamin C”.

Prema Paulingu, kao i prema kasnije provedenim istraživanjima, terapija povećanim unosom vitamina C pomaže kod stresa.

Nadalje, doza od šest grama na dan, pokazala se korisnom kod oboljelih od shizofrenije a visoke doze vitamina C u kombinaciji s B-kompleksom, mogu prilično pridonijeti uspješnosti liječenju ovisnosti o drogama.
Pauling je smatrao da vitamin C može pomoći u liječenju:

  • gripe, viroze i prehlade
  • bronhitisa
  • astme i alergije
  • srčanih bolesti
  • povišenog kolesterola
  • dijabetesa
  • glaukoma i mrene
  • urinarnih infekcija
  • karcinoma
  • stresa

 

Njegove tvrdnje da vitamin C osim u prevenciji i liječenju prehlade, može znatno pridonijeti i liječenju težih oboljenja, poput bolesti srca i krvnih žila, raka pa i AIDS-a, bile su i ostale predmetom brojnih prijepora, izazvavši prilično ogorčenje medicinske struke.

Razloge takve reakcije teško je dokučiti, budući da terapija megadozama vitamina C praktički nema ozbiljnijih nuspojava od mučnine ili proljeva (pri čemu je dovoljno smanjiti dozu).

Pauling još tijekom svog života stekao je reputaciju znanstvenika koji živi desetljećima ispred svog vremena. Zahvaljujući tome uvršten je na listu najvećih znanstvenika prošlog stoljeća.

Na temelju toga mogli bismo zaključiti da njegove revolucionarne zamisli imaju više smisla nego što to tvrdi farmaceutska industrija.

Preniska preporučena doza

Prema njegovim saznanjima, želimo li dugoročno očuvati zdravlje i vitalnost, morali bismo znatno povećati dnevni unos C vitamina.

Pauling je dnevno uzimao i do 18 grama C vitamina, a kad je već spomenutog nobelovca Alberta Szent-Györgyija upitao za mišljenje o optimalnoj dozi, dobio je sljedeći odgovor: ”Tvrdim da se askorbinska kiselina može uzimati neograničeno bez imalo opasnosti”.

Međutim, službeno su preporučene doze skromnih 75 mg za žene i 90 mg za muškarce, što znači da koristimo samo djelić njegovih ljekovitih svojstava ako se držimo tih preporuka.

Srećom, nisu svi liječnici ni pacijenti ove preporuke uzeli zdravo za gotovo, pa danas mnogi smatraju da je za prevenciju bolesti nužno uzimati između 500 i 1000 mg vitamina C na dan.

Iz tog razloga na tržištu imamo vitamin C u obliku tableta od 500 i 1000 mg.

Naravno, riječ je samo o službeno odobrenim dozama, jer je neslužbeno, u skladu s brojnim istraživanjima i svakodnevnom praksom, moguće uzimati i znatno veće količine.

 

Zanimljivosti o vitaminu C

Najviše vitamina C sadrži paprika, šipak, višnja acerola, zeleno lisnato povrće, kivi, brokula, jagode i papaja.

Mišljenje da se vitamin C kuhanjem gubi samo je djelomice točno. Naime, kuhanjem postižemo temperaturu od 100 °C, a vitamin C raspada se tek na temperaturi od 190 °C, koju možemo postići tek prženjem hrane.

Ako ste ljubitelj čaja s limunom, zacijelo će vas razveseliti činjenica da ne morate čekati da se vaš omiljeni napitak smlači kako biste u njega iscijedili limun. Nazdravlje!