Mađarskom biokemičaru Albertu Szent-Györgyiu dugujemo zahvalnost, jer mu je 1928. uspjelo izolirati vitamin C iz limunske kiseline. Za njegov mu je rad bila odana čast 1937. godine, kad je postao dobitnikom Nobelove nagrade. Zašto njegovo djelovanje nije poznatije poslije toliko vremena? Napola informirani znanstvenici osjetili su potrebu da upozore na moguće bubrežne kamence i druge nepoželjne nuspojave.
Tek su Pauling i njegovi nasljednici mogli pokusima na sebi obeskrijepili brojne protuargumente. Pauling je u svrhu pokusa uzimao dulje vrijeme do 50 grama (= 50000 miligrama.) dnevno i tako mogao uvjeriti i posljednje skeptike u bezazlenost vitamina C. U međuvremenu postoji toliko mnogo rezultata ispitivanja da se sada može sigurno reći: vitamin C nije ni u većim količinama toksičan.